Upotreba prirodnog gasa – potencijalne opasnosti Leave a comment

prirodni gas - opasnosti

Upozorenja ponekad izgube svoj preventivni karakter i zapravo poprimaju obličje životne lekcije. Lekciju, nažalost, često naučimo tek u praksi (na osnovu tuđih ili sopstvenih grešaka), ili, u najgorem slučaju, kada dođe do tragedije. Priča o opasnostima koje se kriju iza svakodnevne upotrebe prirodnog gasa, dobija na aktuelnosti tek kada tužna priča o fatalnim posledicama obiđe region. Svest ljudi o potencijalnim opasnostima koje vrebaju iz našeg doma, nije na zavidnom nivou. Celu situaciju dodatno otežava činjenica – tragedije izazvane pojačanom emisijom prirodnog gasa mogle su se lako izbeći i to primenom jednostavnih i dostupnih rešenja.

Prestanak upotrebe prirodnog ili zemnog gasa kao resursa definitivno nije opcija. U pitanju je prirodno gasovito fosilno gorivo koje, u poređenju s drugim fosilnim gorivima, ima najmanji koeficijent emisije ugljendioksida po jedinici oslobođene energije. To ga ujedno čini i ekološkim gorivom. Dakle, pažnju bi trebalo usmeriti na adekvatnu zaštitu

Šta je prirodni (zemni) gas?

Po sastavu, prirodni gas predstavlja smešu gorivih i negorivih gasova. Nalazimo ga u samostalnom obliku (suvi zemni gas) ili u kombinaciji s naftom na naftnim nalazištima (vlažni zemni gas). Hemijski sastav može značajno da varira, u zavisnosti od karakteristika nalazišta. Primera radi, kod vlažnog zemnog gasa beleži se veći udeo gasova s više ugljenikovih atoma.

Osnovni sastojak zemnog gasa je metan (CH4), čiji udeo ponekad iznosi i do 98%. Ostali gorivi gasovi (etan, propan, butan, pentan) su viši ugljovodonici i u zemnom gasu se mogu naći u različitoj koncentraciji. Zemni gas čine i negorivi (inertni) gasovi: azot, ugljendioksid i sumporna jedinjenja. Veći procenat inertnih gasova znači da se dodatno usporava proces sagorevanja, te se narušava i kvalitet sagorevanja prirodnog gasa. Nepotpuno sagorevanje, praćeno povećanom koncentracijom ugljenmonoksida (CO), može ugroziti bezbednost okoline i predstavlja veći ekološki problem. Istovremeno, troškovi eksploatacije rastu, budući da se ne koristi pun potencijal goriva (gubitak energije – CO je sagorivi gas koji se gubi pri sagorevanju i na taj način se snižava stopa iskorišćenja prirodnog gasa). Zbog toga je veoma važno da se kao gorivo koristi prirodni gas vrhunskog kvaliteta. 

Prirodni gas se crpljenjem dovodi na površinu zemlje, a zatim se čisti od različitih primesa (voda, razni gasovi, nafta, mehaničke nečistoće). Jedino na taj način se dobija krajnji produkt zadovoljavajućeg kvaliteta. Zatim se zemni gas putem gasovoda transportuje do kompresorskih stanica, skladišta, primopredajnih stanica – odakle se sistemom distribucije doprema do krajnjih korisnika. 

Opasnosti pri upotrebi prirodnog (zemnog) gasa

Prirodni gas sam po sebi nije opasan po zdravlje i bezbednost čoveka. Opasnim ga čine okolnosti u kojima se može naći. Primera radi, ukoliko koncentracija kiseonika u prostoriji padne ispod donje granice neophodne za nesmetanu respiraciju (ispod 18%), doći će do problema s disanjem ili čak i do trovanja ili gušenja. Dodatni problem je i što prirodni gas nema boje, ukusa ni mirisa, pa je povećanu emisiju gotovo nemoguće detektovati bez odgovarajućih uređaja. Radi se i na merama odorizacije – dodavanja karakterističnog mirisa gasu, radi blagovremene detekcije. 

Naglašavamo da se u našoj zemlji koristi prirodni gas sa visokim udelom metana (donja granica eksplozivnosti 5%, gornja 15%). To bi značilo da svaka smeša prirodnog gasa i vazduha, koja sadrži 5-15% prirodnog gasa, predstavlja potencijalnu opasnost po čoveka, jer u dodiru s varnicom ili otvorenim plamenom može dovesti do eksplozije. 

Tri moguća ishoda povećane emisije prirodnog gasa u odgovarajućim uslovima su:

Gušenje – nastaje kao rezultat smanjene koncentracije kiseonika u vazduhu, odnosno povećane koncentracije zemnog gasa. Koncentracija prirodnog gasa viša od 5%, dovodi do zagušljivosti u prostoriji, što dalje može izazvati pospanost. U polusvesnom ili besvesnom stanju, čovek ne može blagovremeno odreagovati, te u finalnom stadijumu nastupa gušenje.

Trovanje. Mnoge će iznenaditi podatak da zemni gas sam po sebi nije toksičan. Toksična jedinjenja nastaju prilikom njegovog sagorevanja. Primera radi, na taj način se oslobađa ugljenmonoksid, koji se naziva “tihim ubicom” (koncentracija CO od 0,2% u vazduhu, prouzrokovaće fatalni ishod za cca 2 sata).

Eksplozija nastaje kada je koncentracija prirodnog gasa u vazduhu 5-15%, s tim da je dodatni uslov postojanje inicijatora paljenja, kao što je otvoreni plamen ili varnica. 

Distribucijska preduzeća na sebe preuzimaju obavezu održavanja gasne mreže, te sprovođenja periodičnih kontrola unutrašnjih gasnih instalacija. Zadužena su i za informisanje i obuku krajnjih korisnika, ali i za hitne intervencije po pozivu. Međutim, sve to ne isključuje potrebu za ugradnjom adekvatnog sistema za blagovremenu detekciju povećane emisije opasnih gasova – akcenat je na prevenciji, a ne na sanaciji. 

Videomont nudi uređaje i sisteme za zaštitu privatnih i javnih objekata svih veličina. Pored pravilnog izbora i dimenzionisanja sistema za detekciju gasa, nudimo i usluge projektovanja i konsaltinga, kao i integraciju sistema za detekciju gasa sa drugim bezbednosnim sistemima. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *